BADNJEVAC - Od kako je na zimu 2020. došao u Svetlost, prvo pitanje pred svaku utakmicu navijača zonaša iz Badnjevca glasi: ''Će igra li Šilja? '' Kada se od prvog trenutka pojavila mogućnost da ovaj rasni golgeter obuče dres Svetlosti euforija među navijačima je rasla, jer su bili svesni toga ko je - Dalibor Marjanović, ubica golmana dečijeg lica. I dan danas u punih 39. godina i dalje je ovaj visoki i korpulentni napadač nerešiva enigma za sve štopere i golmane. Poslednja mušterija mu je za vikend bio čuvar mreže Moravca iz Mrštana, koga je savladao dva puta, pre toga u toku ove godine, po jednom je matirao golmane Žitorađe i Topličanina. Tokom prethodne sezone isto je učinio 15 puta sa svim golmanima. A na polusezoni 2020. godine, kada je prvenstvo prekinuto u drugom kolu, Šilja je i onda uspeo da se upiše protiv Jablanice iz Medveđe na debiju u strelce het-trikom. Svaki navijač Svetlosti o Marjanoviću iliti popularnom ''Šiljonatoru'' zna sve, i gde je igrao, kad, koliko je golova dao, i sa ponosom ističe činjenicu - ''Šilja je počeo fudbal da kotrlja u Badnjevcu.''

Te se činjenice priseća i sam Marjanović u razgovoru sa nama: - Da, kao klinac sam počeo u Svetlosti, sa 15 ili 16 godina, igrao tu neko vreme i onda prešao u tadašnji Zadrugar. Sada sam u 39 opet ovde, gde planiram i da završim karijeru. Da zaokružim krug, i stavim tačku na jednu lepu priču. A onda se na dalje sve zna, fudbalski hleb je Šilju vodio iz Žitorađe u Pukovac, OFK Niš, Vlasinu, gde posle četiri godine drugoligaškog fudbala, u kome je bio kapiten Vlasotinčana, prelazi u Metalac iz Gornjeg Milanovca, zatim odatle odlazi u Topličanin, Slogu Petrovac na Mlavi, Radnički Svilajnac, da bi odatle vratio u Žitorađu, tadašnjeg srpskoligaša, onda odlazi u Naša Krila iz Belotinca, gde se zadržava kratko i ponovo oblači dres Žitorađe ovoga puta kao kapiten, da bi na zimu 2020. došao u dres Svetlosti, gde pored statusa pravog fudbalskog božanstva uživa status zamenika kapitena, i najboljeg golgetera ekipe. Iako bi bilo za očekivati da posustane sa golgeterskim učinkom s obzirom na godine, Marjanović je i dalje ”najomraženiji” igrač kod protivničkih golmana. Mnogi kažu da je poslednja unikatna devetka, profila kao što su Pančev, Inzagi i sl, međutim ono što Šilju razlikuje od njih dvojice jeste igra glavom, koja je njegov zaštitni znak. A u prilog tome govori podatak da je više od polovine golova u karijeri postigao upravo glavom. – Znate kako, za napadača vam je pre svega potrebno ”njuh” za gol, sa kojim ja mislim da se napadači rađaju, to je nešto što se ne uči više ni u jednoj školi fudbala. Naravno, dobra koncentracija u završnici i u situacijama 1 na 1, kao i igra glavom, u kojoj mi nema ravnog. - govorio je u prethodnom intervjuu sa nama, Dalibor Marjanović. Danas, kako kaže, u Badnjevcu živi drugu igračku mladost, a za to odaje zasluge dobrom kolektivu, i organizaciji u klubu, podršci navijača... - Pre svega, priču o mom sadašnjem klubu počeo bih sa trenerom, Draganom Stankovićem - Šimijem. Legendom leskovačkog fudbala, i definitivno mojim velikim prijateljem i trenerom iz dana provedenih u Vlasini, koji i danas sa isto žara voli fudbal i bori se da uvek pobedi. Zatim, ne mogu a da ne spomenem i navijače, za koje tvrdim da od njih, nema većih fudbalskih fanatika u zonskom fudbalu. Zaista su sa nama uvek u velikom broju kada smo domaćini, i na gostovanjima ih je uvek dvadesetak. Kada podrška ne izostane u Bujanovcu, Kuršumliji, i drugim mestima, ne možete a da ne pobeđujete. I na kraju, ali i najvažnije, organizacija kluba. Ono što posebno izdvaja Svetlost od drugih kolektiva jeste organizacija kluba, na kojoj moram da odam i javno priznanje, Saletu, Dejanu i Belom kao i drugima, ali definitivno ovo je trojac bez kog ne bi klub mogao da funkcioniše. Kada sve to imate na jednom mestu, nemoguće da želja za fudbalom i uspesima ne postoji i dalje. Kada pređe sa stvari van terena, na sam zeleni tepih, Marjanović kaže da i tu Svetlost ima jedan interesantan sklop ljudi i fenomenalnih fudbalera.

meni posebno prija, ali nisu samo moje zasluge za golove, već tu ima i uticaja celokupan tim. I na kraju, šta reći drugo o Šilji, a da nismo prošli put, u prethodnom intervjuu osim da, poslednja autohtona devetka stare škole, ne namerava da stane. A to posebno raduje sve one navijače njegove Svetlosti, koji prvo po dolasku na stadion u Pukovcu (gde Badnjevac igra svoje mečeve kao domaćin) pitaju - ''Će igra li Šilja? '' , a onda kada dobiju potvrdan odgovor, na miru gledaju utakmicu, čekajući trenutak kada će Šilja da postigne gol i onako dečački i zanesenjački krene u trk da proslavlja. A kako kaže i sam Marjanović, dečačka želja za fudbalom u njemu nikad nije prestala, zato i svi navijači mogu biti mirni, ovom ''mladiću'' je tek 39 leta, a još uvek je ostalo previše majstorstva u njegovim nogama da bi se priča o ''Šiljonatoru'' ovde završila. Nekako, svi oko njega imaju utisak, da je tek počela. A dokle će trajati, to samo Dalibor Marjanović zna, do tada, nama svima, zaljubljenicima u ovaj sport i prave majstore istog, ostaje da uživamo u toj jedinstvenoj golgeterskoj esenciji koju u sebi nosi Šilja, i da se prisećamo vremena kada su ''9'' nosili samo odabrani.